Prije tri dana u stan do mojeg uselila se nova susjeda. Niska, plava,
mršava. U stvari, djevojka u kasnim dvadesetima, prosječnog izgleda.
Simpatična, ali ne i atraktivna. Na prvi je pogled djelovala vrlo
povučeno. Na prvi pogled. Recimo kad smo se prvi put sreli u liftu.
- Dobar dan - rekao sam.
- Dobar dan.
U ruci je nosila vrećice sa špecerajem.
- Vi ste nova susjeda, na trećem.
- Pa da, u stanu sam do vas.
I
to je bio cijeli naš razgovor, strpan u svega nekoliko rečenica.
Međutim, jedan sam se dan ponudio da joj pomognem odnijeti neke stvari
iz auta; stalno smo se naime sretali, izgleda da joj je posao završavao
baš kad i moj.
- Pa može - rekla je. - Ova mi je tegla teška i nespretno mi ju je nositi.
U
ruke mi je strpala poveliku teglu s nekakvim čudnim lišćem. Kako nisam
agronom, moj je laički komentar bio da je to nekakva palma.
- Banana - rekla je.
- Zar uspijevaju kod nas?
- Ova sigurno neće - rekla je. - Već se jednom smrzla, pa ne rađa nikakvim plodovima.
- A može li u sjeme? - rekao sam ja kad mi je otvorila vrata zgrade.
- To bi valjalo probati - nasmije se ona.
- Ja sam inače Ivan - rekao sam.
- Jadranka. Bojim se da vam ne mogu stisnuti ruku jer ste nekako prezauzeti poslom.
- Eh, kako bih volio da su mi ruke pune nekih drugih stvari - pripomenuo sam, s lisičjim osmijehom na licu.
- Ha, sve je moguće u današnje vrijeme - primijeti ona svojim tankim
glasom i tada sam znao da imam otvoren upliv u njezinu luku.
Samo
sam trebao izabrati pravilan gaz i zamijetiti slobodan mol. Kad smo
stigli na naš kat, Jadranka mi otključa vrata svog stana.
- Samo reci - diskretno sam prešao na ti. - Gdje da stavim teglu?
- Može ovdje u dnevnu sobu - viknula je izuvajući se. - A onda dođi oprati se u kupaonicu.
- Ma mogu oprati ruke i kod sebe, nije problem.
Spustio
sam teglu u jedan kut, bliži sunčevom svjetlu, i promotrio stan. Kopija
Van Gogha na zidu, nekakav nadrealistički pejzaž i pointilističko
stablo. Sve plakati, ali lijepi i pomno odabrani.
- Nisam mislila na ruke - rekla je i prišla mi. Poljubila me. - Ja ću se tuširati, a ti me možeš gledati.
U tom sam trenutku zaboravio na umor, prljave ruke i glad, najviše zato jer me na to natjerao moj međunožni prijatelj.
Nisam
se ni snašao, a Jadranka je već hopsala gola kroz stan. Traperice,
majica, grudnjak, gaćice, čarape, sve je ležalo na podu. Ona se hihotala
iz kupaonice, odvrtala tuš, namještajući ga na najpoželjniju razinu
toplo-hladne kombinacije. Kako mi je u tom trenutku trebao jedan dobar,
hladni tuš da dođem k sebi. Dakako da ga u njenom stanu tog
poslijepodneva nisam mogao dobiti, jer na redu je bilo nešto posve
drugačije, nešto vruće i razjebavajuće.
- Sviđa li ti se ovo što vidiš? - pitala me.
A
kome se ne bi! Jadranka se sapunala, milujući se tako nježno i
uzbuđujuće da ni sam ne bih mogao bolje. Dirala se po mekim bradavicama,
zaokruživala malene grudi, prelazila svojim ručicama preko trbuščića
koji je svjetlio u polutami kupaonice. Upalio sam svjetlo da bih je
bolje vidio i divio se njenoj igri. Usmjeravala je mlaz tuša na pičkicu i
močila svoje lice. Izgledala je kao da je nevina, ali znao sam da su
mnogi već prošli ovu igricu. Sapunala se po guzi, prstići su joj
nestajali u nepodšišanom busenju stidnih dlaka ili u šupčiću. Nisam više
mogao izdražati, skinuo sam se i dopustio kurcu da se protegne u svojoj
punoj veličini pred njom. Jadranka se zadovoljno oblizala kad ga je
spazila, ali prešutno smo se, pogledom, dogovorili da ćemo još malo,
malčice produljiti igricu. Tako sam ja počeo natezati kožicu, a ona se
jebala svojim prstima i tušem. Samozadovoljavali smo se jedno pred
drugim, ja nastojeći da ne svršim, ona čineći upravo suprotno. Kupaonica
je bila mokra, što od vode, što od naših uznojenih tijela. Jadranka se
sapunala, pa je sjela ispod mlaza i raširila noge da bi mi izložila
mačkicu. Veliki klitoris i ispupčene usmine prostirali su se preda mnom
kao izvor najljepšeg blaga, rudnik koji je trebalo prorovati da bi dao
plod. Igrala se sama sobom i gledala me u oči.
- Uživaš li u ovome? - pitala me.
- Naravno - rekao sam lagano potežući kožicu. - Apsolutno.
To
je bilo trenutak dva prije nego što je svršila, uzimajući zrak s mnogo
pohotnih uzdaha i dvije-tri kratke, nerazumljive riječi.
- Na tebi je red, Ivane - rekla je i ustala, okrenuvši se prema zidu u tom uskom prostoru. - Uđi.
Prišao
sam joj, zakoračio u tuš kabinu i stao ispod tople vode koja me
oplahnula. Jadranka je bila naprčena, iščekujući moj kurac u punoj
žudnji svojeg napetog tijela. Njena je pizda vrborila kao ljepota koja
je tražila porok. Nabio sam se odostraga u njenu usku picu, kojom su
sokovi curili kao da se žele poigrati sa mnom. Iz njenih se pluća
prolomio čudan zvuk, kao da se iz daljine začulo glasanje neke čudne
ptice, kratki cik. Nasmijao sam se, pomilovao je po grudima i ušao u
nježan nabadajući ritam.
- Podigni me - rekla je.
Uhvatio sam
je za bedra i lagano je digao, tako da se mogla nasađivati na moj ud
bez većih problema. Išlo nam je lijepo i lagano, divno i čarobno.
Gnjezdila se na mom kurcu i nabadala, vrpoljila se. Ja sam ulazio u nju
do jaja, svrdlajući glavićem po njoj kao da rovarim po onom crnom
rudniku o kojem sam vam pričao. Bio je to ritam jen-dva, nabod, ubod,
izbod, ljepota spoja mog komada mesa i njene udubine.
Onda je Jadranka prestala miješati, okrenula se, klekla i strpala mi ga u usta. Predosjećala je da mi nailazi orgazam.
- Hoću da mi svršiš u usta - rekla je i vratila ga natrag u svoja mala, skladna ustašca.
Pušila
mi je kao profesionalka, ljubimica svakakvih pornića. Zapitao sam se
koliko zapravo znam o njoj i koliko je pornića u životu pogledala. No to
je bio samo trenutačni osjećaj, jer sam se već u idućem trenutku
praznio po njenom licu, s kojeg je spermu zatim spirala voda. Svaki moj
mlaz, koji je završio na njenom licu, otekao je u odvod. Uživao sam kao
nikad do tad. A ni ona nije bila daleko.
- Hoćemo u sobu da mi poližeš pičkicu? - rekla je nedugo zatim i zatvorila vodu.
- Zašto ne - kazao sam i istresao posljednju kapljicu sperme njoj na grudi.
Ona
mi obliže glavić i prodrka ga dva-tri puta, onako iz fore, a zatim me
povede prema svojoj spavaćoj sobi. Što je dalje bilo, mislim da možete
naslutiti i sami. No ovom sam pričom samo htio da znate kako trebate
obratiti pažnju na svaku susjedu koja živi u stanu ili kući do vas. Jer
nikad se ne zna što se može sve između vas dogoditi. Apsolutno nikad.
Nema komentara:
Objavi komentar