srijeda, 2. srpnja 2014.

Posebna usluga

Velike igre su prosle.  Osetilo se to i na prometu.
Jedva sam uspevala da se otarasim voca koje se
na velikim vrucinama sasusilo.
- Ceo dan sam na nogama a zarada nula. Uskoro cu poceti
 da radim sa gubitkom.
- Susetko, pogledaj onu uspijusu preko puta.  Njena
 roba je uvek vlazna!
- A sta ona prodaje?
- Ono sto ne raste na drvetu! Ha-haha!
- Duhovito. Ta sala nam nece napuniti kese. Pogledaj.
 dvadesetak bakrenjaka. Za vreme igara dobijala sam i
 srebrnjake a i par zlatnika.
- Nek' smo zivi i zdravi.  Bice posla i zarade.  Evo ni meni
 ne ide najbolje.  Od jutros dve Zevsove statuice i par
 cilibarskih ogrlica.  Jak pazar.  Stizu ti musterije . . .

Kaciga sa perjanicom.  Par modrih ociju.  Preplanulo telo
rimskog vojnika.  Centurion,valjda.

- Lepotice, daj nam po jedan grozd.  Da se vojska  osvezi.
- Belo ili crveno?
- Svejedno.  Sve ce nam biti slatko iz tvoje ruke.
- Otkad su vojnici postali laskavci?
- Podji sa mnom i uvericu te da nisam samo laskavac.
- Nego i. . . ?
- Ako ti kazem, porumeneces. Bolje da ti pokazem.
- Tri asa, molicu lepo.
- Skupa si.
- Skupo je grozdje.
- A ti si . . . ?
- Nemam cenu i nisam na prodaju! Duhovit si.
- De,de.  Samo sam se nasalio.  Oprosti grubijanu
 koji se bolje snalazi. . .
- Znam sve price i sve odgovore.  Takvi kao ti dodju i prodju.
- A ako te ozenim kad odsluzim?
- Dok ti odsluzis, ja cu biti bakica.
- Lepa, pametna i duhovita. Imas brz jezik.
- Idemo centurione. . . Hvala na grozdju gospodjice.
- Hvala i vama.
Gledajuci otiske njihovih sandala u prasini upitala sam
se da li se muskarci bolje osecaju nakon ovakvih udvaranja.
Jeste da od toga nemaju nista, ali im to ocigledno donosi
lepo raspolozenje.  I kako se samo lepo smejao onaj modrooki
centurion. . . Sve sami misici.  A tek butine.  Kao snopovi.
Guza mora da mu je cvrsta i bela.  Osim ako je nije suncao. . .
Bogovi, o cemu ja mislim.  A muve bas nasrcu na tezgu.
Da mi je jedan rob da ih rasteruje lepezom.  A i mene da hladi.
- Lepotice, opet ja.  Vratila si mi dva asa vise!
- Lep pokusaj.  Znam da sam ti tacno vratila.  Bacio bi dva asa
samo da bi mogao opet da . . .
- Iskreno. . . dopadas mi se.
- Iskreno. . . i ti meni.  Ali tu je kraj razgovora.
- Nista dalje?
- Nista.
- Moja legija sutra odlazi.  Nocas pravimo orgije. Podji sa mnom.
- Paaa. . . Ako me lepo zamolis. . .
- Da kleknem? Evo!
- Lud si.  Cekaj me kod Tiberijusovih vrata u sumrak.

Orgije su bile i prosle.  Mnogo smeha,muzike,vina,fina jela
i mnogo robova koji padaju s nogu udovoljavajuci pijanim
zvanicama.  Naslusala sam se prica o kohortama,manipolama,
centurijama. Posebno su bili dosadni konjanici.
- Onu tamo je jahala cela dekurija!
- Dobro ne rece: cela turma.
- Aha-ha-ha! Tridesetorica su ipak previse!
- Ako vas cuje prefekt, timaricete konje dok ne ostarite!
- Daces mi Coronu obsidionalis, ako te odvedem dalje od
ovih daveza?
- A to je?
- Odlikovanje za onoga koji druge oslobodi od opsade.
- Vodi me, spasioce moj!
Oslododio me pijanih daveza, i poveo u vrt.  Malo kasnije
lezali smo na travi. Ne mogu reci da mi nije prijalo milovanje
dojki i picke.  Ne, nikako.  Bas naprotiv.  Neka milina mi se
penjala iz medjunozja, preko stomaka i gusila me u grlu.
- Opusti je.  Ne zelim da te silujem.
- Dzabe guras.  Neki grc. . . Ne mogu. . .
- Prijace ti.
- Jednostavno, nisam spremna za to.  Radi sta hoces, ali
meni ne prija.
- Znaci: Bez penetracije?
- Bez.
I to je nesto.  Neka uziva u onome sto mu dajem.
Sigurno mu je lepo da mi gnjeci dojke.  I razvlaci guzu.
Kurac mu kliza duz ulaza u mene.  Mokra sam.  Uhh.  Gura mi prst u. . .
- Hej! Da nisi promasio rupu?!
Otvor na mojoj guzi se odupirao.  Priroda.
- Rimski legionar bas uvek mora da prodre u neprijateljsku. . . pozadinu?
Smejao se do suza. I meni su suze isle.  Od bola.  Uterao je tri prsta u
moju, do malopre, netaknutu guzu.
- Anus ti je cvrst i elastican.  Usrecila bi me ako dozvolis. . .
- Vec si sebi previse dozvolio! Rekao si: Bez penetracije!
- Vaginalne.  Analnu nisam pominjao.
- I kakvo ti je zadovojstvo da guras prste tu gde. . .
- Pokazacu ti.  Daj mi ruku.
Sta sad hoce? Povlaci moju ruku na svoja ledja.  Mmmm.  Lepa guza.
Cvrsta.  Celik.  Tako sam i mislila.  Hvata moj srednji prst.  Pomera ga.
Toplo. Rupa.  Bogovi! Hoce da ugura moj prst u svoju . . . !
- To ne! Prestani!
- Stavi unutra, jednom.  Da probas.  Posle cu te pustiti.
Ako je to uslov.  Probijam mu prstom dupe. Steze me.
-Gurni slobodno.
Bojim se da ga ne povredim. Ludost.  Da mi je neko rekao da cu ovo raditi.
Mada. . . Kad se sve sabere.  Natakla sam na prst modrookog osvajaca sveta.
Ludo. Neobicno. Nesvakidasnje. Srce mi lupa.  Pocinjem da shvatam
zasto se svi oni parovi pod tribinama i na tribinama onako bezvezno
ponasaju.  Ovo mi otvara vrata nekog cudnog sveta.  Daleko od moje
tezgice, voca i svega ostalog.  Treba mi nesto da se rashladim.
- Dosta je.  Hvala ti.  Bilo mi je lepo veceras sa tobom.
 Idi sad i nadji neku. . .  cija roba je uvek vlazna.
- Ti zaista. . . neces?
- Ne.
- Dobro.  Istrescu ga u neku od onih na ulazu.
- Sta ces da uradis?
- Vidi, uzbudjen muskarac mora da ga istrese.  Priroda.
- Nisam bas shvatila. . . A hoce li ti smetati da. . .
- Da me gledas!?
- Paaaa. . .
Smejao se jos uvek i dok je placao srebrom.  Videvsi mene, shvatila je da
je to zgodna prilika da udvostruci tarifu.  Posebna usluga.
- U mojoj sobi ima dovoljno svetla.  Gospodjica ce sve moci dobro da osmotri.
Gospodjica od uzbudjenja nije mogla ni da progovori.  Smrsila sam nesto sto
je verovatno zvucalo kao: zmrljfrlj.

Nema komentara:

Objavi komentar