nedjelja, 17. studenoga 2019.

MALA NEZGODA

Vedra i čila, češljala sam svoju kosu sledeće jutro i posmatrala sina kako spava.

Ima nečeg spokojnog u tome kada posmatrate dragu osobu dok mirno spava. Ta neka lagodnost, smirenost… teško je objasniti ali dok sam ga gledala kao da je preneo tu mirnoći na mene. Ceo budan deo života provodimo pomalo stegnuti i u grču, jedino dok spavamo postajemo opušteni, lagani… oslobođeni briga i nervoze.

Legla sam uz njega, zagrlila ga i nežno mu šaputala na uvce.

Staša: “Pa ko se to nama uspavao?” – počela sam da ga golicam što ga je probudilo.

Peđa: “Hej… prestani hahahah…” – migoljio mi se iz ruku i cerekao se.

Staša: “Ma ko si ti da mi kažeš kada da prestanem? Zaboravljaš ko je gazda i ko je tu koga rodio… sad ćeš da vidiš kada te…” – sve sam ga jače golicala pa je počeo glasno da se smeje i “bacaka”.

Peđa: “Ne mama… molim te… ne razumeš… hahahahah…”

Staša: “A vrat? Tu si posebno golicljiv, jel tako?”

Peđa: “Hahahahah… neeeee!” – odjednom je oštrije zajaukao pa sam morala prestati. – “O ne… znao sam.”

Staša: “Jel je sve u redu? Samo sam se malo šalila.” – zabrinula sam se kada sam mu videla izraz lica.

Peđa: “Ma znam nego… moja bešika i…” – ustao je i brže bolje pobegao u kupatilo.

Tada sam primetila malu mokru flekicu na posteljini. Jadničak, toliko sam ga golicala da nije izdržao i bukvalno se “upiškio od smeha.” Ustala sam i oprezno ga pitala preko vrata od kupatila da li je sve u redu i da li ima čist veš.

Peđa: “Ma imam… ne brini.” – posle par minuta je izašao iz kupatila i pogledao me. – “Mama, nemoj nikome o ovome… bilo je slučajno. Previše vode pred spavanje a onda tvoje golicanje i…”

Staša: “Ma naravno… uostalom, ja sam kriva za to, preterala sam. Ne brini, niko neće znati za ovo sem nas – upišanko moj.”

Peđa: “Heeej!”

Staša: “Ajde, sredi se za put a ja idem da se presvučem.” – uzela sam čiste stvari, ušla u kupatilo i zaključala se.

Unutra je bila jedna mala wc šolja, tuš kabina i lavabo, ništa dakle specijalno. Stojeći pred ogledalom, skinula sam sve sa sebe i počela da navlačim čiste gaćice. Tada sam perifernim vidom ugledala Peđine bokserice. Bile su bačene u ugao tuš kabine.

To je bio prvi put da sam i pomislila na nešto seksualno a da je bilo makar indirektno povezano sa mojim sinom, u ovom slučaju – njegove mokre bokserice. Nije što su bile Peđine, ali prosto, čitajući pre svega par sati priču o nečemu sličnome, nisam mogla a da ne osetim blago uzbuđenje, pa čak i neki vid treme dok sam ih gledala.

Staša: “To su samo priče… fiktivne fantazije Stanislava, šta ti je čoveče? Obuci se lepo i…” – govorila sam sebi ali mi je telo bez kontrole moga mozga prilazilo tom mokrom donjem vešu.

Bile su to klasične uske crne bokserice, sa tim da su ove imale poveću mokru fleku tačno na mestu rezervisanom za penis. Mesto koje, ruku na srce, uvek ima malu flekicu i maleno mokro mesto bez obzira na sve, ali ove su bile ipak dobrano natopljene.

Ruke su mi se tresle kada sam ih podigla i prinela licu. Svakim trenom sam sve više dobijala hrabrosti tako da sam ubrzo mazila obraze sa tim mokrim materijalom.

Zatim, dok mi se temperatura tela sve više penjala, spustila sam mokre gaće i počela njima da trljam svoju pičku. Prvo samo vrh, pa potom sve niže i niže dok nisam počela da mazim i svoj čmarić, dobro skriven među mekanim guzovima.

Staša: “Uhhhh… moram da… samo ću malo da ih…” – podigla sam ih, oblizala mokro mesto svojim jezikom, a zatim sam ponovo prenela gaće na klitoris i trljala se njima.

Više nisu samo Peđini sokovi bili na boksericama već su im se pridružili i moji koji su obilno krenuli da cure iz mene. Želela sam potpuno da ih okupam, natopim… gurnula sam dobar deo bokserica duboko u pizdu a zatim se prstima trljala po klitu želeći da svršim dok su u meni.

Staša: “Uh, uh… Aaaaahhh…” – sela sam na šolju drhtavim nogama i počela da svršavam.

Bilo je to nešto potpuno drugačije, nešto što nisam ni mogla da zamislim da ću doživeti, ali tog jutra u toj malenoj, prljavoj motelskoj sobi, upravo se to desilo – svršila sam sa ispišanim sinovim boksericama duboko u svojoj pici!

Nema komentara:

Objavi komentar